Stjenice

Stjenice ili raznokrilci su podred malih do velikih većinom spljoštenih kukaca među kojima je i vrlo neugodna obična stjenica (Cimex lectularius) koja se hrani krvlju. Obična stjenica je crvenkasto smeđi, mali kukac koji se danju zavlači u skrovita mjesta, a noću napada. Bez hrane može izdržati i šest mjeseci. Na temperaturama nižim od 15 °C miruje. Nakon parenja, tijekom svog života koji može potrajati i godinu dana, ženka položi i do 500 jaja. Presvlači se čak šest puta prije nego što postane odrasli oblik. Prvi znakovi prisutnosti stjenica su dakako bezbolni ugrizi na čijim mjestima se kasnije pojavljuje crvenilo i svrbež. Aktivnost stjenica možemo prepoznati nalazeći krv i izmet (crni mrvičasti) na odjeći i plahtama.
Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih prskanjem insekticidnih sredstava (vlažna aplikacija) tlačnom ili motornom prskalicom i to prostora i površina gdje su uočeni njihovi tragovi ili su pak uočene same stjenice.


Žohari

Žohari su kukci iz reda žoharaša, spljoštenog tijela dužine cca 25 mm. Imaju tri para dugih nogu. Glava im je prekrivena štitastim prsnim kolutićem. Usni organ im je prilagođen za glodanje i žvakanje. U Hrvatskoj žive dvije vrste žohara. To su: Blatella germanica (njemački žohar) i Blatta orientalis (orijentalni žohar). Žohari su osjetljivi na svjetlost i uglavnom aktivni samo noću. Žive u grupama na mračnim, vlažnim i toplim mjestima. Ženka odlaže u omotu od 12 do 50 jajašaca što ovisi o vrsti. Vrste koje su se prilagodile životu uz čovjeka predstavljaju veliki higijenski problem. Proizvode zagađuju i svojim izmetom. Uzročnici su i mnogih alergija u odraslih i djece. Dokazano je da kod djece mogu izazvati i astmu. Alergeni koji su zato odgovorni se nalaze u slini izmetu i izlučevinama ljuskama oklopa i mrtvim kukcima.

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih prskanjem (vlažnom aplikacijom) ) tlačnom ili motornom prskalicom, zamagljivanjem (ULV uređaj), i geliranjem ciljanih mjesta gdje je uočena njihova najveća učestalost. Preporuča se ponoviti postupak nakon određenog vreemena kako bi se uništile zaostale ličinke. Nakon obavljene dezinsekcije provodimo i monitoring populacije postavljanjem lovki.


Mravi

Mravi su porodica kukaca koja živi u velikim zadružnim zajednicama. Svi mravi imaju otrovnu žlijezdu koja zlučuje mravlju kiselinu. Kiselinu ispuštaju s pomoću žalca, a ako ga nemaju, načine najprije čeljustima ranu, pa je potom poprskaju izlučevinom.
Najpoznatije vrste su: drvotočni mrav (Lasius niger), argentinski mrav (Irydomyrmex humilis) i faraonski mrav ( Monomorium pharaonis)

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih prskanjem (trenutni učinak ) insekticidom tlačnom prskalicom i geliranjem površina kada želimo postići dugotrajniji učinak.


Muhe

Muhe su porodica srednje velikih do velikih dvokrilaca s usnim organima za lizanje i sisanje,a kod nekih i za grizenje. Ličinke se hrane biljkama, truleži ili su nametnici. Najpoznatije su vrste: kućna muha (Musca domestica) i pakosna pecavka (Stomoxys calcitrans). Odrasli kukci se hrane cvjetnim sokom (cvjetarke), trulim i svježim organskim tvarima (kućna muha),krvlju (pakosna pecavka), te drugim kukcima. Muhe se razmnožavaju na toplom i vlažnom mjestu na kojem će njihove ličinke pronaći hranu. Tijekom života polože do 100 jaja. Vrlo brzo rastu i razviju se već za jedan do dva tjedna. Smatra se da muhe mogu prenijeti više od 100 različitih uzročnika bolesti.

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih prskanjem i premazivanjem kontaktih površina insekticidom kao što i postavljamo larvicidna sredstva u gnojišta.


Komarci

Komarci su porodica kukaca koja nastanjuje gotovo sva područja na svijetu. Najaktivniji su u sumrak ili u rano jutro, odnosno tijekom noći, kada je izraženija vlažnost zraka i niža temperatura. Komarci su leteći insekti (kukci) za koje je karakteristično da im je za razvoj neophodna stajaća voda. Prirodna su legla komaraca nepresušene lokve, močvare, kao i privremeno poplavljene površine. Umjetna legla najčešće nastaju ljudskim aktivnostima, a čine ih npr. otklopljeni spremnici za vodu, začepljeni slivnici i oluci, različiti odbačeni predmeti u kojima se nakuplja kišnica

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih insekticidima postupkom zamagljivanja kao i postavljanjem larvicidnih sredstava u stajaće vode.


Buhe

Buhe su mali (dugi 1,5 do 3 mm), pokretni, najčešće tamno obojeni, beskrilni kukci koji posjeduju usni aparat prilagođen sisanju krvi domaćina. Tijelo im je postranice spljošteno (latero-lateralno) što omogućava lakše kretanje kroz dlaku ili perje domaćina. Noge su im duge, posebno zadnji par koji je prilagođen za skakanje(vertikalno do 18 cm, horizontalno do 33 cm), oko 200 puta više od dužine tijela, što čini buhu najboljim skakačem u životinjskom svijetu (u odnosu na dužinu tijela). Dok se odrasle buhe hrane samo krvlju, njihove se ličinke hrane najčešće izmetom odraslih jedinki. Cijeli razvoj buha može trajati od dva tjedna pa do nekoliko mjeseci.

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih prskanjem površina insekticidnim sredstvima.


Mišoliki glodavci

Štakor selac (Rattus norvegicus)
Smeđi štakor,sivi štakor, kanalski štakor ili štakor selac (Rattus norvegicus) je najveći (25 cm) predstavnik mišolikih glodavaca. Podrijetlom je iz Azije i smatra se najuspješnijim sisavcem na našoj planeti. Ima izvrstan sluh kojim prepoznaje ultrazvučne valove i njuh. Obično je aktivan noću. Dobar je plivač (na površini vode i ispod nje), ali za razliku od crnog štakora nije spretan u penjanju. Smeđi štakor je i svejed i nije suviše izbirljiv. Pari se neovisno o godišnjem dobu. Ženka je sposobna iznijeti na svijet i do 5 legala godišnje. Skotnost traje svega 21 dan.

Crni štakor
Ovaj se glodavac u nas pojavljuje u tri podvrste. Manji je od štakora selca i tijelo mu je dugo do 25 cm. Ima izrazito šiljastu njušku. Voli suha i topla mjesta te ga se često nalazi na tavanima i gornjim katovima zgrada. Crni štakor je noćna životinja pa ga danju nije moguće vidjeti i kad je prekobrojan. Ženke se pare 3-5 puta godišnje. Živi u hijerarhijski strogo organiziranim zajednicama. Područje na kojem živi označava izlučevinama po kojoj se prepoznaju pripadnici iste zajednice.

Kućni miš
Kućni miš je mali glodavac kojega odlikuje produljena njuška, dlakavo okruglo tijelo sa smeđo-sivom dlakom, velike uši, te dugi bezdlaki rep. Prisutnost se može lako prepoznati po izmetu Najčešće je aktivan po noći, ali će se pojaviti i po danu ako su zalihe hrane oskudne. Poznato je da samo jedan par miševa proizvede 4 do 6 legala godišnje, te u svakom leglu 4 do 8 mladih. U godini dana broj se može popeti i do 2000 miševa.

Prugasti poljski miš
Ovaj je glodavac veći od kućnog miša. Sa gornje strane mu je krzno crveno do zlatno smeđe sa crnom prugom na sredini leđa. Naraste do 11 cm. Živi na livadama, u parkovima i vrtovima. Hrani se sjemenkama, plodovima, zeljastim biljkama i gujavicama. Pari se od ožujka do rujna. Živi od dvije do tri godine.

Poljska voluharica
Poljska voluharica (Microtus arvalis) je srednje velika voluharica dužine 9-12 cm, s repom od 4 cm. Kratko krzno na leđima je smeđe, dok je na trbuhu sivo. Poljska voluharica ima male uši i oči. Rep je kratko dlakav. Hrani se zelenim biljkama, a zimi izjeda koru. Najčešće obitava na livadama, poljima ali i pojoprivrednim površinama.

Kako ih suzbijamo?
Suzbijamo ih u zatvorenim i otvorenim prostorima .U zatvorenim prostorima koristimo neotrovne mamce (deratizacijsko ljepilo sa atraktantom ), te otrovne mamce ( sa 0,005% bromadiolona). Na otvorenim prostorima suzbijamo ih saniranjem aktivnih rupa, te postavljanjem mamaca.

Veterinarska stanica Vrbovec

Veterinarska stanica Vrbovec